Salajka/Slavija — znoj, limunada i večnost

Misli koje ne stanu u status, a ni u tišinu...
Ovde reči nisu pod kontrolom – samo ih puštamo da odu gde god moraju.
Proza na ovom mestu nije žanr, nego prostor – slobodan, razuđen, ličan. Ovde stanu kratke priče, eseji, dnevnički zapisi, pisma koja nikad nisu poslata, delovi romana u nastajanju i rečenice koje tek traže svoje mesto. Ne pišem da bih bio pisac, već da bih ostao živ. Ako naiđeš na nedovršenu misao, ne brini – možda još nije stigla gde treba. A možda nikad ni neće. I to je u redu.
I možda je baš u tome cela istina: ona je bila prva i poslednja zbog koje mi je srce zavezalo čvor koji ni danas ne umem da odvežem.