ZA SALAJKU KOJA DIŠE PUNIM PLUĆIMA – DVE VIZIJE, JEDAN CILJ

Salajka to može.
Samo mora da zna – da nije kraj uvek na kraju. Nekad je kraj početak. Da li kist, da li lopta, nije bitno kada se iz kvantiteta krene u kvalitet.
Misli koje ne stanu u status, a ni u tišinu...
Sećanja što mirišu na avliju, teren, i paprikaš.
U ovoj kategoriji beležim fragmente života iz kraja gde se istina ne skriva iza zavese, već sedi na hoklici ispred kuće i puši bez filtera. Salajka nije samo mesto – to je karakter. Tu se lopta klela u beton, rakija u reč, a deca u čast.
Ovo su priče o ljudima koji nisu čitali filozofe, ali su znali sve o časti i stidu. O kafanama koje su bile parlamenti, i ulicama koje su nas vaspitavale.
Salajka nije nostalgija. Salajka je istina – ona koja peče i prija.
Salajka to može.
Samo mora da zna – da nije kraj uvek na kraju. Nekad je kraj početak. Da li kist, da li lopta, nije bitno kada se iz kvantiteta krene u kvalitet.
Salajka ga ne pamti po pameti, ni po delima. Pamti ga po zakrpi, po prljavom ramenu, po čudnom hodu. Ali ja – ja hoću da ga pamtim po onome što je nosio nevidljivo: po gubitku koji se ne vidi, a od kojeg se i najjače ruke tresu. Po tišini kojom je hodao kroz mahalu, i po ćutanju koje je bilo dublje od svake molitve.
Godina je bila negde oko 1905. Albert je tada bio više muž nego genije. Oženio se Milevom Marić, našom, Titeljkom. Živeli su u kući na Salajki, u ulici Kisačka 20 – prava novosadska kuća sa dvorištem, bunarom, dudom i pogledom u nebo koje pamti više nego ljudi. Izašao bi, kažu, Ajnštajn iz kuće s kosom ko razbarušena istina, s biciklom ispod miške i pogledom deteta koje je zaboravilo tablu množenja.
Salajka je srce grada Novog Sada, grada kojeg su Salajčani gradili i grade. Mnogo reči bilo bi potrošeno da se napiše o tome koliko su Salajčani uradili i izgradili i koliko je Salajka vredna ovom našem gradu. Tradicija je identitet jednog naroda, a čuvajući nju, čuvamo i sami sebe.
Salajka neće da ćuti, ali...
Neće ni da klima glavom bez pitanja!
Zavrni rukave – i na izborima.
Jer nema boljeg plana od čestitih ljudi sa planom.
Salajka više ne ćuti!
ПРЕДЛОГ ИНИЦИЈАТИВЕ ЗА МЗ САЛАЈКАНа основу иницијативе МЗ Ветерник УВОДНИ ПОЗИВ И ОСНОВА ИНИЦИЈАТИВЕ На основу иницијативе донете на збору грађана МЗ Ветерник, која је изгласала грађанску непослушност у виду одлагања плаћања рачуна за струју, гас и информатику у трајању…
Салајка није ничије двориште. Није ничија прћија. Салајка је наш дом. А дом се не препушта другима – дом се чува. Дом се брани. Дом се воли.
На Црвеном терену МЗ „Салајка“, звецкале су шерпе као некад кованице у џепу поштеног радника. Није се мирисало на партију, већ на пасуљ петком и меке мекике што се мажу павлаком, не лажима. Скупио се народ — свако с надимком,…
Салајка је увек била дом за све – за староседеоце и за оне који су тек дошли. Бити Салајчанин није питање адресе у личној карти, већ стања духа. То је способност да се поздрави комшија, да се помогне у невољи, да се заједно прослави и тугује. Салајка је заједничка кућа свих нас, и као такву морамо је чувати и поштовати.