Mač umesto mira

Istorija je ovde uvek bila kasirka — uzme ti sve, pa ti još ne izda ni račun. I kad pogledaš unazad, vidiš da su svi ratovi, sva bratstva i sve zastave bili samo novi izgovori za staru krađu.
Misli koje ne stanu u status, a ni u tišinu...
Satire oštre kao žilet u vojnom kupatilu.
Ovo nije novinarstvo – ovo je umetnost preživljavanja u sistemu koji od svakog građanina pravi statistiku. Ovde se govori ono što se ne sme, ispisuje ono što političari ne bi razumeli čak i kad bi čitali. Jezik je britak, istina gorka, a smeh – jedini lek koji se besplatno deli. Ako si umoran od „naših i njihovih“, ovo je tvoj ćošak.
Istorija je ovde uvek bila kasirka — uzme ti sve, pa ti još ne izda ni račun. I kad pogledaš unazad, vidiš da su svi ratovi, sva bratstva i sve zastave bili samo novi izgovori za staru krađu.
Vučić danas samo krpi sito i rešeto. Dok se vlast hvali privremenim potezima, građani plaćaju skuplju struju, gorivo i hranu. Jedini izlaz je sistemski pristup – država koja planski ulaže i štiti građane, a ne politička improvizacija koja se raspada čim prođe jedan mesec.
Вучићева диктатура у Србији улази у своју крајњу фазу. Сваког дана све је очигледније да институције више не постоје, да закони важе само за немоћне, а да се државни апарат претворио у оружје једне партије и једног човека. Полиција је…
Mi ne znamo da gledamo, a da ne vidimo.
Ne znamo da slušamo, a da ne čujemo.
Ne znamo da pričamo, a da ne osećamo svaku reč.
Ko ima tanku kožu, ima debelu dušu.
Jer bez te debele duše – tanku kožu bi svet odavno pocepao.
I ne, nije to za svakog.
Ali za one koji znaju – to je najčistija forma hrabrosti.
U tom haosu zahteva i pravila, stid i tajna postaju saputnici. Žene kriju, ne zato što su lažljive, već zato što su preživele. Kriju da ne bi bile povređene, označene, odbačene. Kriju da ne bi izgubile poziciju, ljubav, posao ili kontrolu. Kriju jer svet ne voli žensku iskrenost ako nije servirana uz šarm i filter. A najviše kriju – same od sebe.
Ako si žena i ovo čitaš, možda si osetila olakšanje, možda gađenje, možda si se prepoznala ili zapanjila. Ako si muškarac – sad znaš više. Ali znaj: ni jedna žena nije svetica. I ne treba da bude. Jer kad bi svet znao šta sve žena nosi, ne bi je nikad više pitao da se smeje – već bi kleknuo i zahvalio joj što još uvek uopšte želi da bude sa bilo kim od nas. I ne, muškarci nisu gori. Žene samo bolje kriju. A kriju i da prduškaju, prde i puvaju. I onda se smeju kad to čuju od muškaraca, iako iste melodije ...
Srpski periodni sistem možda nije priznat u nauci, ali se svakodnevno dešava u kafani, Skupštini, javnim preduzećima i komentarima ispod objava. Dok drugi eksperimentišu sa kvantnim kompjuterima, mi još nismo rešili kako da neutrališemo Botanijum u Skupštinijumu.
„Kad ljubav ne možeš rešiti srcem – pokušaj kredom.
Ja pokuš'o. Sad gledam ovu tablu i sve mi izgleda kao ljubavni derivat bez definicije.
A rezultat? Negde između ∞ i WTF.“
I naposletku – BUM! Ne kao apokalipsa. Već kao osvešćenje. Kao trenutak kada neko, bilo ko, kaže: "Dosta." Ne zbog morala, nego jer više ne može da diše. Jer istina postaje jedini oblik samoodbrane.