Mač umesto mira

Istorija je ovde uvek bila kasirka — uzme ti sve, pa ti još ne izda ni račun. I kad pogledaš unazad, vidiš da su svi ratovi, sva bratstva i sve zastave bili samo novi izgovori za staru krađu.
Misli koje ne stanu u status, a ni u tišinu...
Istorija je ovde uvek bila kasirka — uzme ti sve, pa ti još ne izda ni račun. I kad pogledaš unazad, vidiš da su svi ratovi, sva bratstva i sve zastave bili samo novi izgovori za staru krađu.
Paradoks neutralnosti je što, ako je stvarna, košta. Košta opreme, košta doktrina, košta kadra i vremena. Ako jeftiniš, dobiješ „neutralnost“ bez zuba i prinuđen si da pozajmljuješ tuđe. To i radimo: iz jedne ruke kupujemo mir sa „ne diraj me“ retorikom, a drugom rukom potpisujemo standarde i proceduraše koji će nas učiniti poslušnima sistemu čije odluke, formalno, ne donosimo.
Vučić danas samo krpi sito i rešeto. Dok se vlast hvali privremenim potezima, građani plaćaju skuplju struju, gorivo i hranu. Jedini izlaz je sistemski pristup – država koja planski ulaže i štiti građane, a ne politička improvizacija koja se raspada čim prođe jedan mesec.
Та истрајност је народна и народска, не Вучићева. Напротив, велеиздајник је колонијални слуга у политичком, интелектуалном и психолошком смислу. То би ваљало да имају на уму и студенти, и званична Москва.
Mi ne znamo da gledamo, a da ne vidimo.
Ne znamo da slušamo, a da ne čujemo.
Ne znamo da pričamo, a da ne osećamo svaku reč.
Srpski periodni sistem možda nije priznat u nauci, ali se svakodnevno dešava u kafani, Skupštini, javnim preduzećima i komentarima ispod objava. Dok drugi eksperimentišu sa kvantnim kompjuterima, mi još nismo rešili kako da neutrališemo Botanijum u Skupštinijumu.
I naposletku – BUM! Ne kao apokalipsa. Već kao osvešćenje. Kao trenutak kada neko, bilo ko, kaže: "Dosta." Ne zbog morala, nego jer više ne može da diše. Jer istina postaje jedini oblik samoodbrane.
Kada si poslednji put rekao: „Neću to da kupim jer mi ne treba“?
Kada si ugasio telefon na 24h?
Kada si sumnjao u ono što svi veruju?
Mi smo generacija koja gugla „kako da budem srećan“, dok u pozadini aplikacije preslušavaju naš očaj i nude ga kao targetiranu reklamu. Submisivnost je postala lifestyle. Ne talasaj. Ćuti. Smej se. Plati na rate. Sloboda? Sloboda je postala rezervisana za one koji imaju vremena da o njoj misle.
Mi ostali – radimo, kupujemo i ćutimo.
Zato ne smemo ići bez plana. Potrebna je privremena, stručna, nacionalna vlada. Potrebna je dogovorena tranzicija. Potrebno je da se jednom u životu prestane sa strančarenjem i počne sa odgovornošću.
Vučić ovom izjavom ne samo da krši ustavne garancije bezbednosti i jednakosti, već direktno sugeriše moć stranke da preuzme funkciju represivnog aparata. To nije samo zloupotreba političke moći – to je obesmišljavanje Ustava.