SALAJKA PAMTI, INSTITUCIJE ĆUTE

Smrt u trenutku poslednjeg pozdrava. Krv na ulici gde su nekada deca trčala. Istorija urezana u tursku kaldrmu Karađorđeve ulice.

Misli koje ne stanu u status, a ni u tišinu...

Smrt u trenutku poslednjeg pozdrava. Krv na ulici gde su nekada deca trčala. Istorija urezana u tursku kaldrmu Karađorđeve ulice.

Moje prvo i jedino venčanje održalo se na Salajki.Ne u sali, ne u restoranu, nego u kafani koja najbolje radi pre prve smene, kada alkosi dolaze po terapiju, da se podmažu pre nego što ih život ponovo zategne kao šraf.…
![]()

Jedan muškarac se vratio kući ranije s posla i zatekao ženu kako užurbano presvlači posteljinu. Primetio je da se njen izraz lica promenio kad ga je videla i da se ponaša prilično čudno.

Sreća je kratka i nepouzdana.
Želim vam snagu da izdržite, razum da ne poludite i obraz da se ujutru pogledate u ogledalo bez spuštenih očiju. Ako to uspemo
nova godina će već sama doći na svoje mesto.
Srećna vam bila.
Ako se za nju izborimo.

Srce ne objašnjava.
Ono pokazuje.
U šest ujutru
svet još ćuti.
Senke se vraćaju sebi.
Dan stoji otvoren.
Ne traži savršenstvo.
Traži prisustvo.

Sunce se rađa sporo, kao čovek posle teške noći,
i baca svetlost koja više skriva nego što otkriva.
Reč se budi nevoljno, tiho,
kap što pada u ponor od stihova, praveći krug koji se širi i nestaje.

A na kraju, da kažem i ovo: mi sa Salajke smo uvek imali taj običaj – da budemo ponosni jedni na druge i da se gurkamo napred, ne iz sujete nego iz inata da se pokaže da i naš kraj ima dušu i ruke koje znaju posao. Kad neko naš pokrene nešto svoje, red je da stanemo iza toga, bez preterivanja, bez šminke, samo iskreno. Zato i pišem ovaj tekst – afirmativno, onako kako se i zaslužuje, jer kad Salajčanka otvori vrata svoje kuhinje, to više nije samo njen posao nego mala zajednička pobeda. I tako ću je i podržati: pismom, rečju i onim što najbolje znam – da prenesem dalje ono što valja.

Zato, kad sledeći put vidiš „akciju”, nemoj da se osetiš privilegovano.
Oseti se informisano.
Jer jednom kad ukapiraš koliko te zapravo košta logo, više nikad ne gledaš istim očima.
Cena akcije je skoro uvek — prava cena.
Ono ostalo je cirkus.

Humanitarna vožnja koja spaja slobodu, solidarnost i zajednicu!U Novom Sadu postoji tradicija koja je iz godine u godinu sve snažnija, toplija i važnija. Reč je o manifestaciji „Moto Deda Mraz“ – humanitarnoj akciji u kojoj bajkeri iz celog grada, a…
![]()

I kada je došao trenutak da prestaneš da se savijaš, da ponovo zauzmeš punu visinu, punu širinu, punu dimenziju svoje misli — svet koji te je voleo samo u sklopljenoj verziji, nije znao šta da radi sa tobom.