U KOŠMARU NIKO NE VIČE TVOJE IME

I taman kad mislim da sam se probudio,
vidim da me pokrivaju
zemljom od snova,
ćutanjem do ramena,
i rukama onih koji su zaboravili da sam tu.
U košmaru niko ne viče tvoje ime
jer si živ zakopan u sebi.

Misli koje ne stanu u status, a ni u tišinu...

I taman kad mislim da sam se probudio,
vidim da me pokrivaju
zemljom od snova,
ćutanjem do ramena,
i rukama onih koji su zaboravili da sam tu.
U košmaru niko ne viče tvoje ime
jer si živ zakopan u sebi.

Postoje ljubavi koje ne počnu
da bi nas naučile kraj,
postoji tišina koja jede čoveka
sporije od bolesti.
Sastavljeno srce, ali kazna mu je da kuca...