Ulica je bez broja, kao dan bez izgovora,
korak mi je težak, kao pitanje koje se nikad ne postavi.
Vetar uvek nešto nosi, ali ne zna kuda,
senke su samo ožiljci od misli koje nisu stigle.
…i tako je svaki dan.
Sanjam o miru, kao ratnik u bekstvu od sebe,
a živim kao svetionik u magli, neupotrebljiv.
Svuda je tuga u punoj snazi,
ne kao gubitak, već kao podsećanje.
…i tako je svaki dan.
Grafiti na zidu više ne govore ništa,
i poštar je zaboravio ime koje bi mogao doneti.
Zidovi su postali pesnici,
niko ne piše, svi samo čekaju.
…i tako je svaki dan.
Prolaznici su senke, hodaju kroz nas,
razgovori su samo drhtaji od jutra do večeri.
Kafana je mesto gde ne znaš ko je tvoj prijatelj,
svi piju, ali niko ne ispija ni poslednju kap.
…i tako je svaki dan.
Cigarete koje umesto dima seju zaborav,
dok se duša gubi u prostoru između slomljenih sati.
Ponos mi pada sa stola,
ali ne pada kao težina, već kao uteha za poraz.
…i tako je svaki dan.
I dalje čekam nešto, što će mi doneti svetlost,
ali svetlost je samo mit u kafanskoj igri.
Na kraju sam samo još jedno ponekad,
u tom beskrajnom čekanju da sve postane jasno.
…i tako je svaki dan.
Ulica bez broja, svuda je isti broj,
možda smo svi samo prolaznici u tuđim danima.
Tišina postaje moj najbolji prijatelj,
u njegovoj potpunosti nestajem svaki put.
…i tako je svaki dan.
Nikada više nisam znao šta znači biti tu,
svi su otišli, ali su ostavili svoje tragove.
Nema više ni suza, samo su prazni džepovi.
Ponekad ništa ne boli, osim što znaš da si prešao tu granicu.
…i tako je svaki dan.
Nemam šta da kažem, jer reči su postale previše teške,
kao kamen u džepu koji nikada neće pasti.
Svuda je samo zrak što se pretvorio u oblak,
ali ništa više nije u njemu.
…i tako je svaki dan.
I svaki put kad pogledam u prošlost,
vidim samo sve što sam propustio,
ali ništa ne žalim, jer u žaljenju nema mesta
za sve ono što sam zapravo želeo.
…i tako je svaki dan.
