Moto Deda Mraz – Novi Sad

Humanitarna vožnja koja spaja slobodu, solidarnost i zajednicu!

U Novom Sadu postoji tradicija koja je iz godine u godinu sve snažnija, toplija i važnija. Reč je o manifestaciji „Moto Deda Mraz“ – humanitarnoj akciji u kojoj bajkeri iz celog grada, a često i šire, oblače crvena odela, ukrašavaju svoje motore i obilaze grad kako bi obradovali decu i porodice kojima je podrška najpotrebnija.Humanitarnu vožnju tradicionalno organizuje Moto klub Apostoli iz Novog Sada, uz podršku brojnih moto klubova i samostalnih bajkera, koji iz godine u godinu dokazuju da se zajednica gradi delima, a ne rečima.

Iza grmljavine auspuha i kožnih jakni stoji velika toplina: ideja da se praznici ne svode na kupovinu, dekor i reklame, već na čoveka, na ruku pruženu onda kada nekome znači sve. Ulice Novog Sada tih dana ispunjavaju se bojama, osmesima i sirenama radosti – prolaznici pozdravljaju kolonu, deca mašu, a mnogi prvi put vide spoj slobode i brige jednih za druge.

Ove godine, kao i prethodnih, u akciji učestvuje i Agencija Sabljar – Žarko Sabljar, koja se uključuje ne samo kao deo kolone, već kao deo zajednice. Suština ovog učešća nije promocija, reklama ili simbolika – to je izraz ličnog stava da sloboda ima smisla samo kada se deli, a snaga samo kada se koristi da zaštiti slabije.

Zašto je ova manifestacija važna?
1. Zato što podseća da Nova godina nije svima ista.
2. Zato što ima onih koji se bore u tišini, ne tražeći ništa.
3. Zato što deci nije potrebna skupa igračka da bi se osetila voljeno – treba im znak da neko misli na njih.
4. Zato što humanost nije ideja – ona je delo.

Bajkeri možda spolja izgledaju grubi, snažni, brzi, ali u sebi nose ono što je danas retkost: moral, čast, drugarstvo i spremnost da se učini nešto bez koristi. U vreme kada se sve meri novcem, „Moto Deda Mraz“ vraća veru da je glas srca i dalje jači od buke sveta.

Agencija Sabljar i ove godine poziva svako srce koje kuca za druge – da pozdravi kolonu, da prođe kroz grad sa nama, da se osloni na zajednicu kada je teško i da se setimo jedni drugih kada je dobro.

Jer, dokle god ima onih koji voze da bi doneli radost – ovaj grad ima dušu.

Loading

B.E.G.A.
B.E.G.A.

O meni

Zovem se Slobodan Begojev, ali većina me zna kao Begu. Rođen sam krajem decembra ’73, tačno u 1:15 iza ponoći, u Novom Sadu, na korak od Salajke, gde su svinje rovarile dvorišta, a Balašević još bio „mali od komšiluka“. Odrastao sam između kafana, knjiga i šamara života – u zemlji koje više nema, u vremenu koje ne zaboravlja.

Završio sam ekonomiju, a potom specijalizovao elektronsko poslovanje. Radio sam sve – od novinarstva do rukovodećih pozicija, a onda rešio da budem slobodan. I sloboda, ta najskuplja valuta, dovela me do pisanja ovog bloga.

Pisao sam pre nego što sam znao da pišem – rime, misli, istine koje bole i koje se ne uče u školi. Prošao sam preko 2000 knjiga pre nego što sam naučio da živim s ljudima. Ljubav me oblikovala, razočaranja mi oštrila pero, a ćerke dale snagu da ostanem čovek.

Bega bez Ega je moje mesto istine. Mesto gde se ne folira. Gde nostalgija ima ukus domaće rakije, a reči još imaju težinu. Ovde pišem o svemu što boli, inspiriše i ne da čoveku da zaspi miran – jer jedino iz nemira rađa se nešto vredno.

Articles: 131

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *