B.E.G.A.

B.E.G.A.

O meni Zovem se Slobodan Begojev, ali većina me zna kao Begu. Rođen sam krajem decembra ’73, tačno u 1:15 iza ponoći, u Novom Sadu, na korak od Salajke, gde su svinje rovarile dvorišta, a Balašević još bio „mali od komšiluka“. Odrastao sam između kafana, knjiga i šamara života – u zemlji koje više nema, u vremenu koje ne zaboravlja. Završio sam ekonomiju, a potom specijalizovao elektronsko poslovanje. Radio sam sve – od novinarstva do rukovodećih pozicija, a onda rešio da budem slobodan. I sloboda, ta najskuplja valuta, dovela me do pisanja ovog bloga. Pisao sam pre nego što sam znao da pišem – rime, misli, istine koje bole i koje se ne uče u školi. Prošao sam preko 2000 knjiga pre nego što sam naučio da živim s ljudima. Ljubav me oblikovala, razočaranja mi oštrila pero, a ćerke dale snagu da ostanem čovek. Bega bez Ega je moje mesto istine. Mesto gde se ne folira. Gde nostalgija ima ukus domaće rakije, a reči još imaju težinu. Ovde pišem o svemu što boli, inspiriše i ne da čoveku da zaspi miran – jer jedino iz nemira rađa se nešto vredno.

СВИ СМО МИ ДОЂОШИ – ЈЕР ЖИВЕТИ НА САЛАЈКИ ЈЕ СТАЊЕ ДУХА

Салајка је увек била дом за све – за староседеоце и за оне који су тек дошли. Бити Салајчанин није питање адресе у личној карти, већ стања духа. То је способност да се поздрави комшија, да се помогне у невољи, да се заједно прослави и тугује. Салајка је заједничка кућа свих нас, и као такву морамо је чувати и поштовати.

Прозбори и ти – Салајка враћа глас грађанима!

Недеља, 4. мај 2025. године, биће више од обичног дана у нашем крају. На рукометном терену „Славија“, у срцу Салајке, грађани ће се окупити у два кључна термина: 📍 Комшијско дружење од 16:00 и📍 Збор грађана у 18:00. Ова иницијатива…

A ja sam mislilio…

Govorile su mi usnei rukei kože,da je svet slobodanda se ljubav množi,da se čovek ne rađa da pripada jednom.A ja sam mislio da znam…Vetrovi su nosili dahove po poljima,lisnate senke igrale su po zidovima,ljuljao sam se među rukama što ne…

Kad se vratim…

Salajko moja, evo me!
Ne sada.
Ne sutra.
Ali uskoro —
uskoro ćeš me gledati
kako ničem iz prašine
s prazilukom u dupetu
i osmehom na tabanima...

VUK KOJI UMIRE SAM

Dva koraka, pa ništa. Jedan korak, pa još manje. Korak u nepovrat, u šumu gde se ne ide. Prašina me čeka kao ljubavnica. Sneg će pokriti, drveće će zaćutati. Neće biti tragova, jer za tragovima neko dolazi. A meni niko neće doći.

Ja sam vuk koji ne zavija.
Ne tražim sažaljenje, jer sažaljenje je za one
koji žele da budu pronađeni.
Ja ne želim da me nađu.
Želim da me zaborave.
Ja sam vuk koji ne zavija.
A ćutanje je jedini zavet koji ću ispuniti.

Манифест отаџбине која хоће да преживи!!!

Кажу да је демократија у Србији као пасуљ из народне кухиње: можеш да га гледаш, али не мораш баш да верујеш да је заиста појео све што му припада. Кад човек све ово посматра трезвено, без страначке лупе и без…

Беседа Православне Луде на вест о смрти Папе који није васкрнуо

Беседа Православне Луде на вест о смрти Папе који није васкрнуо Чух, веле – умро Папа на Ускрс, ал’ се није васкрсао. Није ни чудо – више је личио на корисника Инстаграма у римокатоличкој мантли него на пастира. Папа-маркетиншки стручњак,…