Категорија 📜 Poezija

Ovde pesme ne cvetaju – one krvare.
Stihovi nastali u tišini između dva poraza, u zadimljenoj sobi gde je papir poslednji saputnik. Poezija na ovom mestu ne traži aplauz, ne miriše na lavandu, ne zna za stilistiku – ali zna da zaboli, zna da probudi, zna da kaže ono što mnogi ne umeju ni da misle. Ovo je teren sirove emocije, lične istine i nedorečenosti koja odzvanja jače od svake tačke.

Ženama…  

Pokazalo ti je sve: ožiljke, snove, krugove pod očima
i ženu koja je preživela sve svoje pogrešne izbore
Nisi dobila ono što si tražila
Ali si prestala da tražiš, jer si shvatila
Ljubav nisi pronašla — ti si od nje nastala

Read MoreŽenama…  

Ronin

Kad me zaborave, pisaće da sam bio lud –
jer samo lud beži iz kola koje vozi ka ambisu.
Al' ja sam znao: biti normalan danas
znači izdati ono što te čini čovekom.
Ja sam ronin što dužnost nosi kao ranu...

Read MoreRonin

S(r)amoća

Jer živi se i s gorčinom, kao što si nekad s osmehom živeo. Bez aplauza, bez ruku koje plješću, ali s nogama koje te još nose. I svaki put kad zaboraviš zašto ideš dalje, seti se samo: Samoća ne grli, al' ostaje kad svi odu...

Jer živi se i s gorčinom,
kao što si nekad s osmehom živeo.
Bez aplauza, bez ruku koje plješću,
ali s nogama koje te još nose.

I svaki put kad zaboraviš
zašto ideš dalje,
seti se samo:
Samoća ne grli, al' ostaje kad svi odu...

Read MoreS(r)amoća