Ulazim u tebe kao u praznu sobu,
ali na svakom zidu — moj odraz.
Ti mi ne kažeš „ostaj“, ali ne mičeš se.
Ćutanje ti je kao gutanje sunca.
Svaku ženu sam tražio u tebi,
a svaku si mi dala unazad.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
Tvoji koraci po memli srca mi
zvuče kao mazna pretnja.
Prvo si skidala dah,
a sad i tišinu.
Ne govorim o ljubavi —
nego o onoj sili što se boji svetla.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
Kada spavaš na mojim rečima,
meni u grlu ostane čavka.
Da ne odleti, ja ćutim.
A ti misliš da sam hladan.
Al' to je grobni mir u koji sam te sahranio
kad sam shvatio da ne umeš da se izviniš.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
Moje pesme ti se sviđaju
samo kad nisu o tebi.
Moji prsti znaju put do tebe
bolje nego ti put do mene.
U tebi živi glad što glumi prezir.
I svaka žena kad čita — pročita se.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
Bila si mi u mislima,
kao trn u grlu molitve.
Dozivala si me ćutanjem,
ali si kriknula kad sam zaćutao.
To što si žena, nije opravdanje.
To što sam muškarac, nije krivica.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
Kroz tebe sam naučio
da je ljubav samo krv s dekoracijom.
Da su želje u ritmu
kao olovke u rukama slepih.
Ne tražim tebe.
Tražim onu koja sam ja kad sam s tobom.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
Želeo sam te celu —
a dobio sićušne doze, egom premerene.
Mirisala si na iskrenost
samo kad si lagala u snu.
Tvoja toplina nije ljubav.
To je temperatura samosažaljenja.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
Sada, kada te više nema,
i da si tu — ne bi znala gde da legneš.
Praznina je naš najbolji položaj.
Jer sad ne moramo da glumimo ljude.
A ako te ikad set povede ka meni —
znaj, ja sam ostao tamo, u tvom mraku.
Jer sam bio tamo gde ti sebe skrivaš.
