P.D.V. – Poreklo Diktatorske Vlasti

Kad laž postane identitet,
a identitet postane politika,
ostaje ti samo da izmisliš novi narod -
jedan koji ne zna da čita,
ali zna da tapše.

Misli koje ne stanu u status, a ni u tišinu...

Kad laž postane identitet,
a identitet postane politika,
ostaje ti samo da izmisliš novi narod -
jedan koji ne zna da čita,
ali zna da tapše.

Srbija se ponaša kao da joj je neprijatno sopstveno pamćenje. Kao da je Jasenovac neka „teška tema“ koju je bolje ne potezati, da se neko ne naljuti. Kao da je normalno da film o jednom od najstrašnijih logorskih sistema u ovom delu Evrope bude gurnut u medijski podrum, bez ozbiljne nacionalne debate, bez udarnog termina, bez obrazovne upotrebe, bez javnog razgovora koji nije navijački, nego civilizacijski.

Sreća je kratka i nepouzdana.
Želim vam snagu da izdržite, razum da ne poludite i obraz da se ujutru pogledate u ogledalo bez spuštenih očiju. Ako to uspemo
nova godina će već sama doći na svoje mesto.
Srećna vam bila.
Ako se za nju izborimo.

Zato, kad sledeći put vidiš „akciju”, nemoj da se osetiš privilegovano.
Oseti se informisano.
Jer jednom kad ukapiraš koliko te zapravo košta logo, više nikad ne gledaš istim očima.
Cena akcije je skoro uvek — prava cena.
Ono ostalo je cirkus.

Ako te ikad sretnem, biće to između dva sveta,
na mostu od kostiju strpljenja i vode straha;
ne traži moj profil — traži moju tišinu.
Tu sam najistinitiji, i najnedostojniji.
U sebi nosim ljubav bez adrese.

Istorija je ovde uvek bila kasirka — uzme ti sve, pa ti još ne izda ni račun. I kad pogledaš unazad, vidiš da su svi ratovi, sva bratstva i sve zastave bili samo novi izgovori za staru krađu.

Paradoks neutralnosti je što, ako je stvarna, košta. Košta opreme, košta doktrina, košta kadra i vremena. Ako jeftiniš, dobiješ „neutralnost“ bez zuba i prinuđen si da pozajmljuješ tuđe. To i radimo: iz jedne ruke kupujemo mir sa „ne diraj me“ retorikom, a drugom rukom potpisujemo standarde i proceduraše koji će nas učiniti poslušnima sistemu čije odluke, formalno, ne donosimo.

Vučić danas samo krpi sito i rešeto. Dok se vlast hvali privremenim potezima, građani plaćaju skuplju struju, gorivo i hranu. Jedini izlaz je sistemski pristup – država koja planski ulaže i štiti građane, a ne politička improvizacija koja se raspada čim prođe jedan mesec.

Та истрајност је народна и народска, не Вучићева. Напротив, велеиздајник је колонијални слуга у политичком, интелектуалном и психолошком смислу. То би ваљало да имају на уму и студенти, и званична Москва.

Mi ne znamo da gledamo, a da ne vidimo.
Ne znamo da slušamo, a da ne čujemo.
Ne znamo da pričamo, a da ne osećamo svaku reč.