B.E.G.A.

B.E.G.A.

O meni Zovem se Slobodan Begojev, ali većina me zna kao Begu. Rođen sam krajem decembra ’73, tačno u 1:15 iza ponoći, u Novom Sadu, na korak od Salajke, gde su svinje rovarile dvorišta, a Balašević još bio „mali od komšiluka“. Odrastao sam između kafana, knjiga i šamara života – u zemlji koje više nema, u vremenu koje ne zaboravlja. Završio sam ekonomiju, a potom specijalizovao elektronsko poslovanje. Radio sam sve – od novinarstva do rukovodećih pozicija, a onda rešio da budem slobodan. I sloboda, ta najskuplja valuta, dovela me do pisanja ovog bloga. Pisao sam pre nego što sam znao da pišem – rime, misli, istine koje bole i koje se ne uče u školi. Prošao sam preko 2000 knjiga pre nego što sam naučio da živim s ljudima. Ljubav me oblikovala, razočaranja mi oštrila pero, a ćerke dale snagu da ostanem čovek. Bega bez Ega je moje mesto istine. Mesto gde se ne folira. Gde nostalgija ima ukus domaće rakije, a reči još imaju težinu. Ovde pišem o svemu što boli, inspiriše i ne da čoveku da zaspi miran – jer jedino iz nemira rađa se nešto vredno.

„Neutralnost na papiru, tranzit u praksi“: kako je Srbija ušla u NATO na mala vrata

Paradoks neutralnosti je što, ako je stvarna, košta. Košta opreme, košta doktrina, košta kadra i vremena. Ako jeftiniš, dobiješ „neutralnost“ bez zuba i prinuđen si da pozajmljuješ tuđe. To i radimo: iz jedne ruke kupujemo mir sa „ne diraj me“ retorikom, a drugom rukom potpisujemo standarde i proceduraše koji će nas učiniti poslušnima sistemu čije odluke, formalno, ne donosimo.

Vučić krpi sito i rešeto!

Vučić danas samo krpi sito i rešeto. Dok se vlast hvali privremenim potezima, građani plaćaju skuplju struju, gorivo i hranu. Jedini izlaz je sistemski pristup – država koja planski ulaže i štiti građane, a ne politička improvizacija koja se raspada čim prođe jedan mesec.

Miris suve trave u tišini jeseni

Jesen se spustila poslednji put
Dunav je bio tih, kao stara rana
U njegovom ogledalu vidim lice koje više ne poznajem
I tišinu koja me gleda kao sudija
Kad mlidijah umreti, nisam znao da ću živeti ovako...

Prvi plač kojem sam se radovao

I tada sam spoznao ono što se ne uči ni u knjigama, ni od starijih: čovek može da glumi snagu, da nosi maske i prkosno ćuti, ali pred plačem svog deteta postaje ono što jeste — gol, ranjiv i osetljiv kao srce u grudima. Ja, koji sam vešto skrivao svoju mekoću, te večeri sam se slomio i ponovo rodio, zajedno s njom.

Narod postaje neprijatelj sopstvene države, a država oružje jedne partije

Вучићева диктатура у Србији улази у своју крајњу фазу. Сваког дана све је очигледније да институције више не постоје, да закони важе само за немоћне, а да се државни апарат претворио у оружје једне партије и једног човека. Полиција је…

Loading

10+1 Srpska Ludost ili Kada smo rekli „ne“ razumu i ušli u legendu

Od Velbužda do Košara, nit koja povezuje sve srpske „ludosti“ je jasna: ići protiv jačeg, često bez realne šanse, ali bez spremnosti da se crta pređe. Nekad su te odluke donele slavu i slobodu, nekad poraz i patnju — ali u oba slučaja, ostale su temelj identiteta.
Za druge, to je nerazumna tvrdoglavost; za nas, to je doslednost. Mentalitet u kome se dostojanstvo meri spremnošću da se plati najviša cena. Ne zato što verujemo da ćemo uvek pobediti, već zato što odbijamo da pokleknemo.
Možda nas je to kroz vekove koštalo više nego što je donelo, ali upravo ta spremnost da krenemo „na nož“ i kad logika šapuće „beži“ — pravi razliku između naroda koji samo žive i naroda o kojima se pišu legende.
Jer istorija nas možda nije mazila… ali nikada nije bila dosadna.

Falsifikovanje istorije i nacija – Uvod u prvo poglavlje

Posle Balkanskih ratova, kada je Srbija počela da jača, međunarodni centri moći stvaraju Albaniju kao tampon-zonu i prepreku izlasku Srbije na more. Makedonija dobija sopstveni identitet tek u 20. veku, uz promenu prezimena i potiskivanje srpskog jezika. Crna Gora, iako vekovima deo istog naroda i kulture, danas se uči da nikada nije bila srpska. Bugarska i Rumunija takođe su oblikovane delom od srpskih teritorija i plemena.

Trag u magli

Nema ko da pita zašto sam stao.
Nema ko da čeka da krenem.
Nema ni mene kad me traže.
Svet ne čeka one koji stoje...