Ti si ruka koju nisam stigao da uhvatim.
U zavoju vetra osećam tvoj profil.
U snu mi se telo povije kao da te zna.
Ti si izgubljena polovina mog daha...
Na staklu jutra tvoje ime se magli.
U oku prolaznice tražim tvoj hod.
Na jeziku mi ostaje slog tvog ćutanja.
Ti si izgubljena polovina mog daha...
Tišina te nosi kao lađu bez cilja.
I svaka reč koju ne rekoh — boli.
U svemu što nisam, ti si — cela.
Ti si izgubljena polovina mog daha...
Ako me pronađeš, ne zovi po imenu.
Ja sam ono što je ćutalo s tobom.
Ja sam vetar kroz tvoju kosu što luta.
Ti si izgubljena polovina mog daha...
