U jednoj rečenici Vučić je sahranio pravnu državu! Kako?
Vučić ovom izjavom ne samo da krši ustavne garancije bezbednosti i jednakosti, već direktno sugeriše moć stranke da preuzme funkciju represivnog aparata. To nije samo zloupotreba političke moći – to je obesmišljavanje Ustava.
„SNS može u roku od sat vremena da organizuje napad na kuće političkih protivnika.“
Rečenica koja zvuči kao loša šala, izrečena je ozbiljno. I to ne bilo gde – već u javnosti, pred kamerama. Ne od strane bot trolova, nego od samog vrha vlasti. I ne kao lapsus, već kao politička poruka.A ta poruka glasi: Mi možemo. I znamo da znate da možemo.
U pravnoj državi – ovakva izjava bi momentalno izazvala reakciju tužilaštva. Jer predstavlja priznanje da politička stranka može organizovano da izvrši nasilje nad neistomišljenicima. U prevodu – da ima kapacitet za politički teror.I da se ne libi da to kaže. Kršenje Ustava Republike Srbije:
Član 23 – Pravo na fizički i psihički integritet Član 25 – Pravo na slobodu i bezbednost Član 40 – Nepovredivost stana Član 5 – Politički pluralizam i zabrana potčinjavanja države stranci
Vučić ovom izjavom ne samo da krši ustavne garancije bezbednosti i jednakosti, već direktno sugeriše moć stranke da preuzme funkciju represivnog aparata. To nije samo zloupotreba političke moći – to je obesmišljavanje Ustava.
Krivična odgovornost:
Član 149 – Ugrožavanje sigurnosti Član 344 – Udruživanje radi protivustavne delatnosti Član 387 – Povreda prava čoveka i građanina
Pretnja napadima na privatne domove je oblik zastrašivanja koji se kvalifikuje kao krivično delo. Čak i ako do napada ne dođe, sama javna izjava o organizovanoj spremnosti partije da to sprovede predstavlja osnov za krivičnu istragu.
Prekršajna odgovornost:
Ovakve izjave predstavljaju i povredu Zakona o javnom redu i miru, posebno kroz izazivanje uznemirenosti i potencijalnog straha kod građana. U demokratskom društvu, pretnja političkim neistomišljenicima, čak i na simboličnom nivou, smatra se oblikom verbalnog nasilja.
Institucije koje moraju da reaguju:
- Republičko javno tužilaštvo – pokretanje predistražnog postupka - Zaštitnik građana (Ombudsman) – javno očitovanje o pretnji pravima građana - Ustavni sud – razmatranje ustavne povrede i vaninstitucionalne pretnje sistemu - Skupštinski odbor za ljudska i manjinska prava – otvaranje pitanja zloupotrebe moći - Agencija za borbu protiv korupcije – jer se ovde mešaju stranačke i državne funkcije
Ne zaboravimo ovu rečenicu. Jer kada politička moć otvoreno preti – to nije lapsus. To je metod. Kada ćutimo – to nije stabilnost. To je saučesništvo.
Srbija više ne sme da toleriše političke organizacije koje se ponašaju kao kriminalne grupe.
A kako da ne toleriše? Tako što ćemo svaki put, kad čujemo ovakvu izjavu – slati prijave. Pisati. Pamtiti. Govoriti naglas. Pozivati institucije. I tražiti odgovornost. Ne kroz bes. Nego kroz pravni sistem koji im više nećemo prepustiti na upravljanje.
Jer država bez otpora – nije pravna. Nego predana. A pravda koja ćuti pred moći – već je pristala na poraz.
Zovem se Slobodan Begojev, ali većina me zna kao Begu. Rođen sam krajem decembra ’73, tačno u 1:15 iza ponoći, u Novom Sadu, na korak od Salajke, gde su svinje rovarile dvorišta, a Balašević još bio „mali od komšiluka“. Odrastao sam između kafana, knjiga i šamara života – u zemlji koje više nema, u vremenu koje ne zaboravlja.
Završio sam ekonomiju, a potom specijalizovao elektronsko poslovanje. Radio sam sve – od novinarstva do rukovodećih pozicija, a onda rešio da budem slobodan. I sloboda, ta najskuplja valuta, dovela me do pisanja ovog bloga.
Pisao sam pre nego što sam znao da pišem – rime, misli, istine koje bole i koje se ne uče u školi. Prošao sam preko 2000 knjiga pre nego što sam naučio da živim s ljudima. Ljubav me oblikovala, razočaranja mi oštrila pero, a ćerke dale snagu da ostanem čovek.
Bega bez Ega je moje mesto istine. Mesto gde se ne folira. Gde nostalgija ima ukus domaće rakije, a reči još imaju težinu. Ovde pišem o svemu što boli, inspiriše i ne da čoveku da zaspi miran – jer jedino iz nemira rađa se nešto vredno.