Uvod
Inflacija u Srbiji ne jenjava. Umesto sistemskih rešenja, građanima se nude kratkoročne i populističke mere koje samo kupuju vreme. Od privremenog smanjenja marži trgovcima, preko povećanja minimalca na jesen, pa sve do poskupljenja struje i najskupljeg goriva u regionu – jasno je da se država bavi gašenjem požara, a ne gašenjem uzroka.
Šta je urađeno
- Privremeno smanjene marže trgovcima – cena se kratko obara, ali trgovci će gubitke nadoknaditi čim mera istekne.
- Najavljeno povećanje minimalca – više zvuči kao politički trik pred jesen nego kao realna zaštita radnika, jer inflacija već unapred pojede svako povećanje.
- Ignorisanje energetskih troškova – građane čeka novo poskupljenje struje, dok već sada plaćaju najskuplji benzin i dizel u regionu.
Šta je trebalo da se uradi
- Stabilizovati energetski sektor – ulaganja u EPS i obnovljive izvore, kako bi se smanjila zavisnost od uvoza.
- Razbiti monopole i kartelske dogovore – posebno u naftnoj industriji, da gorivo ne bude luksuz.
- Smanjiti javnu potrošnju i luksuz vlasti – preusmeriti sredstva iz privilegija političke elite u realnu pomoć građanima.
- Podržati domaću proizvodnju hrane i energenata – kako bi se amortizovali globalni cenovni šokovi.
- Planirati dugoročno, a ne privremeno – mere koje traju mesec dana ne rešavaju problem inflacije koja traje godinama.
Šta zapravo znači
Ovakve mere pokazuju da inflacija u Srbiji nije pod kontrolom. Ulazimo u spiralu plata i cena: poskupljenja → povećanje minimalca → nova poskupljenja. Građani ostaju sa iluzijom da im se standard popravlja, dok se realno sve svodi na preživljavanje.
Zaključak – Neokenzijanske mere kao izlaz
Umesto krpljenja rupa, Srbiji je potrebna neokenzijanska strategija – aktivna uloga države u zaštiti građana i stvaranju stabilnosti. Evo koje mere bi imale dugoročan efekat:
- Javna ulaganja u energetiku i infrastrukturu – modernizacija EPS-a i ulaganje u zelenu energiju.
- Subvencionisane cene osnovnih proizvoda – kroz otkup i podršku domaćim proizvođačima.
- Progresivno oporezivanje i preraspodela – više poreze na profite i luksuz, olakšice za osnovne proizvode i energiju.
- Aktivna politika zapošljavanja i javni radovi – otvaranje poslova kroz državne projekte.
- Jačanje javnih sistema – ulaganje u obrazovanje i zdravstvo kao amortizer protiv socijalnih udara.
Završna poruka
Vučić danas samo krpi sito i rešeto. Dok se vlast hvali privremenim potezima, građani plaćaju skuplju struju, gorivo i hranu. Jedini izlaz je sistemski pristup – država koja planski ulaže i štiti građane, a ne politička improvizacija koja se raspada čim prođe jedan mesec.
